Clostridioides (ranije Clostridium) difficile je anaerobna sporogena bakterija prisutna u zemlji, vodi i probavnom sustavu životinja, zdrave djece i odraslih ljudi. Sve češća upotreba antibiotika, kojom se narušava normalna crijevna mikrobiota, omogućava pojačano umnažanje C. difficile, čiji toksikogeni sojevi lučenjem toksina A i B, a ponekad i binarnog toksina, oštećuju epitelni sloj debelog crijeva i tako uzrokuju kolitis, koji se manifestira kao klinički blaža ili teža akutna ili protrahirana dijarejalna bolest. Fulminantni oblici bolesti, praćeni hipotenzijom, šokom, ileusom i/ili toksičnim megakolonom susreću se u 3-5% bolesnika i imaju smrtnost i do 70%.
Od povezivanja bolesti s uzročnikom 1970-ih godina do današnjih dana došlo je do znatne promjene u epidemiologiji i kliničkoj slici bolesti. Od pojave hipervirulentnih sojeva (NAP1 O27, O78 itd.) početkom ovog stoljeća, u mnogim zemljama se bilježi znatan porast incidencije bolesti, koja se sve češće javlja u težim kliničkim oblicima i ima sklonost rekurirajućem tijeku (u do 25% bolesnika), što ima za posljedicu porast morbiditeta, mortaliteta i troškova liječenja. Zbog izrazite otpornosti spora na fizikalne uvjete okoline (u okolišu ostaje viabilna do 5 mjeseci!) i na alkoholne dezinficijense, C. difficile se vrlo često nalazi u prostorima zdravstvenih ustanovama, kao i na rukama zdravstvenih djelatnika te u mnogim zemljama predstavlja jednog od vodećih uzročnika infekcija povezanih sa zdravstvenom skrbi.
Rizici za razvoj C. difficile infekcije su: predhodno uzimanje antibiotika, dob ≥65 g., nedavna hospitalizacija (naročito ona dugog trajanja), primjena lijekova za smanjenje želučane kiseline, težina predležeće bolesti, imunosupresija, operacija trbuha, prehrana na nazogastričnu sondu, boravak u ustanovi za trajnu skrb itd.
Uz postojanje kliničkih simptoma (>3 proljevaste stolice/dan) dijagnoza bolesti se postavlja na temelju laboratorijskog dokaza toksina ili gena za proizvodnju toksina C. difficile u uzorku stolice.
Liječenje C. difficile infekcije uključuje isključenje dosadašnjeg antibiotika (ukoliko je to moguće), nadoknadu tekućine i elektrolita te specifično antiklostridijsko liječenje koje ovisno o kliničkog težini bolesti i broju epizode uključuje: metronidazol (manje djelotvoran) ili vankomicin ili fidaksomicin na usta za blage do srednje teške oblike bolesti; vankomicin ili fidaksomicin na usta za teške oblike bolesti (broj leukocita u perifernoj krvi >15,000/mL, kreatinin >1.5 veći od bazalnog); i vankomicin na usta uz metronidazol intra-venski za teški komplicirani – fulminantni oblik bolesti, tijekom kojeg se u nekim slučajevima može primijeniti i vankomicin u obliku rektalnih klizmi.
Za rekurentnu C. difficile infekciju može se dati i vankomicin na usta u padajućoj i pulsnoj dozi kroz 5 tjedana, ili fidaksomicin na usta. Višekratno rekurirajuće epizode se mogu uspješno liječiti transplantacijom fekalne mikrobiote od zdravog donora.
U prevenciji širenja C. diffcile u zdravstvenim ustanovama je ključno provođenje mjera kontaktne zaštite (izolacija i kohortiranje bolesnika, nošenje zaštitnih rukavica i pregača, pranje ruku, dezinfekcija predmeta i površina sporocidnim sredstvima) i provođenje programa racionalnog korištenja antibiotika. U fazi istraživanja su cjepiva za specifičnu prevenciju, kao i primjena bioterapeutika (fekalnih bakterija zdravih donora, mješavine spora fekalnih bakterija itd. ).
Pozivaju se zainteresirani kolege liječnici, članovi Hrvatskog liječničkog zbora i Hrvatskog društva za infektivne bolesti, da se kao redovni članovi učlane u novoosnovanu Sekciju za Clostridioides difficile i ostale gastrointestinalne infekcije te tako pridonesu njenom radu. Članarina se ne plaća. Za učlanjenje je potrebno popuniti priloženi e-obrazac.
OBRAZAC za učlanjivanje u Sekciju za Clostridioides difficile i ostale gastrointestinalne infecije Hrvatskog društva za infektivne bolesti